Novi Višegodišnji financijski okvir 2028. – 2034.: što poduzetnici stvarno trebaju znati i kako se na vrijeme pozicionirati

Najznačajnija promjena novog modela odnosi se na objedinjavanje sredstava država članica i regija u jednu koherentnu strategiju putem uvođenja Nacionalnih i regionalnih partnerskih planova (NRPP). Oni, umjesto velikog broja različitih programa i natječaja, objedinjuju 14 fondova u omotnici od 865 milijardi eura, u čijem su središtu kohezijska i poljoprivredna politika. Struktura novoga VFO-a temelji se, uz NRPP, na još dva glavna stupa – Europski fond za konkurentnost s fokusom na zelenu i digitalnu tranziciju, inovacije i jačanje europske obrane, a čija omotnica iznosi 590 milijardi eura te Globalna Europa, uz omotnicu od 200 milijardi eura, kroz koji se financira vanjsko djelovanje, humanitarna pomoć i proširenje, uz poseban fond za oporavak Ukrajine.

Europska komisija poručuje kako bi novi pristup trebao donijeti jednostavnije i fleksibilnije procese programiranja i validacije. Kada bi se te najave zaista pretočile u praksu, to bi označilo dugo očekivan iskorak: znak da europske institucije napokon osluškuju zamjerke s terena i ona uska grla koja su godinama pretvarala projekte u maratone administracije i zatomljivale poduzetničku energiju.

No, kao i uvijek u europskim ciklusima, između najave i stvarnosti stoji stvarnost provedbe. Ostaje vidjeti hoće li se ova vizija pojednostavljenja ostvariti ili će se ponovno izgubiti u labirintima procedura, pravilnika i dvosmislenih tumačenja.

Od fondova prema strategiji – zašto se pravila igre mijenjaju

Za razliku od prethodnih financijskih razdoblja, gdje su se poduzetnici fokusirali na “otvorene pozive” i naknadno prilagođavali projekte pravilima, novi VFO usmjerava prema djelovanju u obrnutom smjeru. Države članice dobit će više slobode u definiranju vlastitih nacionalnih i regionalnih planova, ali uz strogo definirane europske ciljeve. Drugim riječima, sve će važnije postati opipljivo dokazati na koji način projekt doprinosi dugoročnoj konkurentnosti Europe.

Za poduzetnike to znači da će se generalno projekti manje tretirati kao izolirane investicije te više stavljati u širi kontekst i strateški filter industrijske preobrazbe Europe. U fokusu više nije samo poslovna ideja, nego njezina usklađenost s dugoročnim smjerom Unije: doprinosi li tehnološkoj samostalnosti, smanjuje li ovisnost o udaljenim i nesigurnim dobavnim pravcima, jača li izvozni potencijal i otvara li prostor europskim proizvodima i znanju na globalnom tržištu.

Tvrtke koje već sada počnu razmišljati na taj način i uspješno strukturirati svoje projektne ideje sukladno narativu koji se nameće, imat će prednost pred onima koje reagiraju tek kad se pojave prvi pozivi.

Gdje se realistično otvaraju prilike za poduzetnike

Prema smjernicama Europske komisije i dosadašnjim trendovima u europskim proračunima, najveći dio novih prilika očekuje se u područjima gdje se isprepliću javni razvojni interesi i privatna inicijativa, osobito u inovacijama, obrazovanju, strateškim tehnologijama, istraživanju, industrijskoj modernizaciji, digitalnoj transformaciji, zelenim tehnologijama, energetici, infrastrukturi i obrambenim tehnologijama.

Mala i srednja poduzeća koja strateški iskoriste priliku za pozicioniranjem upravo u tim područjima i već sada počnu prilagođavati svoje proizvode i usluge prioritetima, mogla bi se naći u značajno povoljnijoj poziciji kada natječaji krenu u praktičnu provedbu.

Za velika poduzeća novi VFO otvara širi, ali i zahtjevniji prostor djelovanja. U fokusu više neće biti pojedinačni, izdvojeni projekti, nego cjelovite investicijske priče: modernizacija proizvodnih pogona, digitalna transformacija procesa, razvoj vlastitih istraživačko-razvojnih kapaciteta te jače uključivanje u europske industrijske i tehnološke lance vrijednosti. Posebna prilika otvara se za tvrtke koje mogu postati nositelji ili ključni partneri u većim konzorcijima, bilo u područjima energetike, infrastrukture, obrambene industrije ili napredne proizvodnje.

Sudeći prema dosadašnjim raspravama, Europa u novom razdoblju stavlja sve snažniji fokus na izgradnju cijelih ekosustava u smislu klastera, tehnoloških parkova, istraživačko-proizvodnih lanaca i transfera znanja prema tržištu. Za velike tvrtke bi, stoga, naredno dvogodišnje razdoblje u kojemu će se pregovarati novi proračun, trebalo označiti vrijeme za izgradnju pozicije koja ih čini neizostavnim partnerima u europskim strateškim projektima.

Što to konkretno znači za hrvatske tvrtke

Iako će se konkretni natječaji definirati tek u kasnijoj fazi, odnosno po završetku pregovora o novom proračunu, smjer se već može poprilično jasno naslutiti: najveće prilike za hrvatske poduzetnike otvaraju se za projekte usko vezane uz europske prioritete energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, digitalne transformacije poslovanja, automatizacije, pametne infrastrukture te razvoja proizvoda i usluga s visokom dodanom vrijednošću.

Sve ovo stavlja upitnik nad pozicijom tradicionalnih industrija koje, isprva gledajući, nisu obuhvaćene europskim prioritetima. Ipak, tradicionalne industrije, od građevinarstva do logistike i prehrambene proizvodnje, neće biti izuzete, ali će se morati uklopiti u novu logiku i usmjeriti se prema modernizaciji postojećeg poslovanja koja znači manje emisija, više energetske učinkovitosti i više digitalnih rješenja u proizvodnji. U praksi to znači da će prednost imati oni koji već danas planiraju automatizaciju, uvođenje pametnih sustava, digitalne alate i održive modele poslovanja.

Važna promjena odnosi se i na strukturu financiranja. Očekuje se manji udio klasičnih bespovratnih potpora, a veći naglasak na povoljne zajmove, jamstva i kombinirane financijske instrumente. Sudeći prema do sada objavljivanim europskim izvješćima, logika iza ove promjene stoji u percipiranom nedovoljnom multiplikativnom učinku klasičnih grantova.  Ideja iza nove strukture financiranja je naglašavanje tržišne održivosti projekata, odnosno njihove sposobnosti da privuku privatni kapital i dugoročno funkcioniraju bez trajne ovisnosti o subvencijama.

Unatoč čestim javnim sumnjama da je “val EU novca prošao”, Hrvatska će i u sljedećem financijskom razdoblju raspolagati značajnim sredstvima. Razlika će biti u tome tko će ih znati pretvoriti u stvarnu poslovnu prednost. Oni poduzetnici koji počnu razmišljati strateški i već sada ulagati u znanje, partnerstva i dugoročne projekte, imat će znatno veće šanse da ta sredstva pretvore u rast, izvoz i jaču tržišnu poziciju. Ključ uspjeha više neće biti samo dobra poslovna ideja, nego način na koji se projekt “upakira” u širu gospodarsku logiku. Projekti na koje će se naklonije gledati bit će oni koji sa sobom nose mjerljive učinke u vidu novih radnih mjesta u segmentima visoke dodane vrijednosti, rastu izvoza ili zamjeni uvoza domaćom proizvodnjom, uvođenju novih tehnologija u proizvodne procese te vidljivom doprinosu jačanju regionalnih lanaca dobave. Drugim riječima, prednost neće imati projekti koji rješavaju samo problem jedne tvrtke, nego oni koji proizvode širi ekonomski učinak.

Velika sredstva i igra za one koji se pripreme na vrijeme

Ne treba na najavljenu novu paradigmu gledati s prevelikim oprezom. Svako je sedmogodišnje razdoblje definiralo nove prioritete i zahtjeve sukladno aktualnim potrebama. Sredstava u igri je nikad više – otprilike 16,8 milijardi eura za Hrvatsku u prvoj rundi raspodjele sredstava, a njihovo povlačenje će, kao i uvijek do sada, biti osigurano za one koji se uspješno usklade sa smjerom kretanja politike i na vrijeme prilagode vlastite investicijske planove prioritetima.

VFO 2028.–2034. nosi velika obećanja, ali zasad još više otvorenih pitanja. Između ambicioznih najava i stvarne provedbe i dalje stoji poznata europska kočnica: teški politički kompromisi, pojedinačni interesi i spori administrativni aparati. Upravo zbog toga ovaj okvir zasada još treba gledati kao živući proces čiji će se stvarni učinci tek graditi kroz pregovore i nacionalne odluke.

U sustavu koji postaje sve složeniji, iskustvo i stručna pomoć su jak alat upravljanja rizikom. Razlika između propuštene prilike i realno ostvarenog projekta se neće stvarati tek u trenutku objave natječaja, nego puno ranije, u fazama strateškog promišljanja, strukturiranja ideja i pozicioniranja projekata u skladu s europskim prioritetima. Upravo tu se, u praksi, najčešće lomi uspjeh.

Očito je da ključno pitanje odavno nije hoće li sredstava biti, već tko će ih i kako uspjeti pretvoriti u stvarnu konkurentsku prednost.