MRS 23 – Kapitalizacija troškova zaduživanja u praksi

Područje primjene

Standard se primjenjuje na sve troškove zaduživanja, osim:

• troškova kapitala (npr. preferencijalne dionice koje nisu klasificirane kao obveze),
• troškova zaduživanja koji se odnose na kvalificiranu imovinu mjerenu po fer vrijednosti (npr. biološka imovina prema MRS 41),
• zaliha koje se proizvode u velikim količinama na ponavljajućoj osnovi.

Definicije

• Troškovi zaduživanja su kamate i drugi troškovi koje subjekt ima u vezi sa zaduživanjem sredstava. Uključuju:
  • kamate obračunate metodom efektivne kamatne stope (IFRS 9),
  • kamate na obveze iz najmova (IFRS 16),
  • tečajne razlike iz inozemnih zaduženja, ako se smatraju prilagodbom kamatnih troškova.
• Kvalificirana imovina je imovina koja zahtijeva značajno vrijeme da bude spremna za svoju namjenu (uporabu ili prodaju). Primjeri uključuju:
  • zalihe,
  • proizvodne pogone,
  • energetska postrojenja,
  • nematerijalnu imovinu,
  • ulaganja u nekretnine,
  • plodonosne biljke.

Financijska imovina i zalihe koje se proizvode u kratkom vremenu nisu kvalificirana imovina. Imovina koja je u trenutku stjecanja spremna za namjeravanu upotrebu ili prodaju nije kvalificirana imovina.

Priznavanje

Subjekt mora kapitalizirati troškove zaduživanja koji su izravno povezani s kvalificiranom imovinom, ako:

• je vjerojatno da će troškovi donijeti buduće ekonomske koristi,
• troškovi se mogu pouzdano izmjeriti.

Svi ostali troškovi zaduživanja priznaju se kao rashod u razdoblju u kojem nastanu.

Ako subjekt primjenjuje MRS 29 (hiperinflacijska ekonomija), dio troškova zaduživanja kojima se nadoknađuje inflacija u istom razdoblju priznaje se kao rashod.

Kapitalizacija troškova zaduživanja

Specifična zaduženja

Primjer:

Poduzeće je uzelo kredit od 1.000.000 € za izgradnju proizvodnog pogona. Pretpostavlja se da je izgradnja proizvodnog pogona trajala cijelu godinu te da su sva tri uvjeta za početak kapitalizacije bila ispunjena od 1. siječnja do 31. prosinca i da nije bilo razdoblja obustave kapitalizacije.

Kamatna stopa je 5% godišnje.

Dio sredstava (300.000 €) je privremeno uložen i ostvareno je 3.000 € prihoda od kamata.

Izračun:

• Trošak kamata: 1.000.000 € × 5% = 50.000 €
• Prihod od ulaganja: 3.000 €
• Kapitalizirani trošak zaduženja: 50.000 € − 3.000 € = 47.000 €

Budući da se radi o namjenskom zaduženju, kapitalizira se stvarni trošak zaduživanja umanjen za prihode ostvarene privremenim ulaganjem neiskorištenih sredstava.

Opća zaduženja

Primjenjuje se stopa kapitalizacije (ponderirani prosjek troškova zaduživanja) na izdatke za kvalificiranu imovinu.

• Poduzeće ima tri kredita:

Kredit A: 500.000 € po 4%

Kredit B: 300.000 € po 6%

Kredit C: 200.000 € po 5%

Ukupni izdatak za izgradnju skladišta tijekom godine: 400.000 €

Pretpostavimo da su izdaci nastali:

• 200.000 EUR 1. siječnja;
• 120.000 EUR 1. travnja;
• 80.000 EUR 1. listopada.

Vremenski ponderirani izdaci:

• 200.000 × 12/12 = 200.000 EUR
• 120.000 × 9/12 = 90.000 EUR
• 80.000 × 3/12 = 20.000 EUR

Ukupno: 310.000 EUR

Za potrebe izračuna kapitalizacije koriste se vremenski ponderirani izdaci jer sva sredstva nisu bila angažirana tijekom cijelog obračunskog razdoblja.

• Izračun ponderirane stope kapitalizacije:

Ukupni trošak kamata:

A: 500.000 × 4% = 20.000 €

B: 300.000 × 6% = 18.000 €

C: 200.000 × 5% = 10.000 €

Ukupno: 48.000 €

Ukupni iznos kredita: 1.000.000 €

Ponderirana stopa: 48.000 € ÷ 1.000.000 € = 4.8%

Kapitalizirani trošak: 310.000 € × 4.8% = 14.880 €

Kapitalizirani iznos ne smije biti veći od ukupno nastalih troškova zaduživanja u tom razdoblju.

U nekim slučajevima koristi se prosječna stopa zaduživanja na razini grupe, dok u drugim slučajevima svaka podružnica koristi vlastitu stopu.

Početak kapitalizacije

Kapitalizacija započinje kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

• subjekt ima izdatke za imovinu,
• nastali su troškovi zaduživanja,
• započete su aktivnosti potrebne za pripremu imovine.

Izdatke treba umanjiti za primljene predujmove i potpore (vidi MRS 20).

Kapitalizacija troškova zaduživanja ne isključuje potrebu za umanjenjem vrijednosti ako knjigovodstvena vrijednost imovine premašuje njezin nadoknadivi iznos ili neto utrživu vrijednost.

Obustava kapitalizacije

Kapitalizacija se obustavlja tijekom duljih razdoblja kada se aktivnosti na imovini privremeno prekidaju, osim ako su ti prekidi dio normalnog procesa.

Primjer: Ako visoka razina vode privremeno zaustavi izgradnju mosta, a takvi uvjeti su uobičajeni, kapitalizacija se nastavlja.

Prestanak kapitalizacije

Kapitalizacija prestaje kada su gotovo sve aktivnosti potrebne za pripremu imovine završene.

Ako se imovina sastoji od dijelova koji se mogu koristiti neovisno, kapitalizacija prestaje za svaki dio kada je spreman za uporabu.

Primjer:

• Poslovni park s više zgrada → kapitalizacija prestaje za svaku zgradu kad je spremna.
• Industrijski pogon s povezanim procesima → kapitalizacija prestaje kad je cijeli pogon spreman.

Najčešće pogreške

Najčešće pogreške u primjeni MRS-a 23 odnose se na neispravan izračun kapitaliziranih troškova zaduživanja te neodgovarajuće određivanje razdoblja kapitalizacije.

U praksi se često susreću primjena stope kapitalizacije na ukupne, umjesto vremenski ponderirane izdatke, uključivanje namjenskih posudbi u opću stopu dok se koriste za konkretnu kvalificiranu imovinu, nastavak kapitalizacije tijekom duljih obustava razvoja te kapitalizacija kamata prije početka aktivnosti pripreme kvalificirane imovine.

Dodatno, čest je propust izostavljanje procjene umanjenja vrijednosti kvalificirane imovine, kao i nastavak kapitalizacije nakon što je imovina u bitnome spremna za namjeravanu uporabu ili prodaju.

Takve pogreške mogu rezultirati precijenjenom vrijednošću imovine i iskrivljenim financijskim rezultatom razdoblja.

Objavljivanje

Subjekt mora objaviti:

• iznos kapitaliziranih troškova zaduživanja tijekom razdoblja,
• korištenu stopu kapitalizacije.

Zaključak

MRS 23 osigurava da se troškovi zaduživanja priznaju kao dio troška imovine samo kada su izravno povezani s kvalificiranom imovinom. Pravilna primjena standarda omogućuje točno prikazivanje vrijednosti dugotrajne imovine i transparentno financijsko izvještavanje, posebno kod velikih investicijskih projekata.