Transparentnost plaća nakon isteka roka za implementaciju Direktive o transparentnosti plaća

Direktiva (EU) 2023/970 o transparentnosti plaća predstavlja jedan od najznačajnijih novijih zakonodavnih instrumenata Europske unije u području jednakosti spolova na tržištu rada. Njezin je cilj smanjiti razlike u plaćama između žena i muškaraca kroz uvođenje većeg stupnja transparentnosti plaća, novih obveza za poslodavce te jačanje mehanizama pravne zaštite radnika. 

Rok za transpoziciju Direktive istekao je 7. lipnja 2026. godine. Iako transpozicija u Hrvatskoj kroz izmjene i dopune Zakona o radu još nije dovršena, to ne znači da se poslodavci, privatnog i javnog sektora, nalaze u pravnom vakuumu.  

Istodobno se ograničava praksa „tajnosti plaća“ i zabranjuje postavljanje pitanja o prethodnoj plaći kandidata u postupcima zapošljavanja. 

Različita polazišta: javni i privatni sektor 

Za tijela javne vlasti, javne ustanove i druge subjekte iz javnog sektora odredbe Direktive obvezujuće su i u slučaju izostanka implementacije Direktive u nacionalno zakonodavstvo, pod uvjetom da su jasne, precizne i bezuvjetne. To znači da se zaposlenici u javnom sektoru mogu pred nacionalnim sudovima izravno pozivati na jasne, precizne i bezuvjetne odredbe Direktive, a sud može naložiti javnom poslodavcu da postupi u skladu s Direktivom.  

Privatni poslodavci formalno se nalaze u drugačijem položaju. Prema ustaljenoj praksi Suda Europske unije Direktiva o transparentnosti plaća nema horizontalni izravni učinak, što znači da zaposlenik ne može svoje zahtjeve prema poslodavcu iz privatnog sektora temeljiti na odredbama Direktive. 

Ipak valja istaknuti da su nacionalni sudovi dužni postojeće odredbe nacionalnog prava, u okviru svojih nadležnosti, tumačiti u skladu s ciljevima i zahtjevima prava Europske unije, što uključuje i predmetnu Direktivu. Takvo usklađeno tumačenje znači da se postojeće nacionalne norme primjenjuju u svjetlu relevantnih odredbi i načela Direktive, ali ne podrazumijeva automatsku primjenu potpuno novih pravila ili obveza koje proizlaze isključivo iz same Direktive, osobito u horizontalnim odnosima između privatnih osoba. 

Što ako zaposlenik zatraži informacije o plaći?  

Načelo jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti već je dugo dio hrvatskog pravnog poretka te poslodavac, prema odredbama Zakona o radu, ima obvezu dostavljanja podataka o kriterijima na temelju kojih je radnik koji obavlja poslove iste ili slične naravi ostvario plaću, ako takav radnik kod njega postoji, na  zahtjev radnika i s ciljem ostvarivanja prava na jednakost plaća žena i muškaraca. 

Direktiva proširuje opseg informacija na koje radnik ima pravo. Prema Direktivi, radnici će imati pravo zatražiti od poslodavca kriterije za određivanje plaća, platnih razreda i povećanje plaća, pri čemu ti kriteriji moraju biti objektivni i rodno neutralni. Također, radnici će imati pravo zatražiti i dobiti pisane informacije o svojem platnom razredu i prosječnim platnim razredima, razdvojene po spolu, za kategoriju radnika koji obavljaju jednak rad kao i oni ili rad jednake vrijednosti.  

U javnom sektoru, zahtjev za dostavom svih informacija na koje radnik ima pravo prema odredbama Direktive treba promatrati kao pravno relevantan i obvezujući, dok poslodavca privatnog sektora takav zahtjev, u onom dijelu koji nadilazi trenutnu obvezu propisanu Zakonom o radu, ne bi obvezivao.  

U slučaju da zahtjevu radnika nije udovoljeno, jednom kad Direktiva bude implementirana, radnici će biti u procesno povoljnijem položaju, pri čemu će se teret dokazivanja prenijeti na poslodavca te će sudovi moći naložiti poslodavcu da u slučaju tužbe radnika zbog povrede jednakosti plaća dostavi sve relevantne dokaze koje posjeduje, a koji sadrže povjerljive informacije.  

Ukoliko se u takvom sporu utvrdi odgovornost poslodavca, radnik će imati pravo na retroaktivnu isplatu razlike i plaći te druge naknade.  

Nove obveze poslodavaca  

Uz spomenute obveze dostave informacija radniku, poslodavci koji imaju najmanje 100 ili više zaposlenih morat će redovito izvještavati o razlikama u plaćama između muškaraca i žena.  

Strože obveze vezane uz izvještavanje imaju poslodavci s više zaposlenih, pa će tako poslodavci koji zapošljavaju od 100 do 149 radnika morati te izvještaje podnijeti do 7. lipnja 2031. te svake tri godine nakon toga za prethodnu godinu; poslodavci koji zapošljavaju od 150 do 249 radnika izvještaje moraju podnijeti do 7. lipnja 2027. i svake tri godine nakon toga za prethodnu godinu, a poslodavci koji imaju više od 250 radnika morat će izvještaje podnijeti do 7. lipnja 2027. te svaku godinu nakon toga za prethodnu godinu. 

Ako se utvrdi razlika plaće između muškaraca i žena od 5% ili više, koja nije obrazložena na temelju objektivnih i rodno neutralnih kriterija, poslodavac će morati analizirati sustav plaća i ispraviti nejednakosti. Ako to ne učini u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja izvješća o plaćama morat će u suradnji s predstavnicima radnika provesti zajedničku procjenu plaća. Zajednička procjena plaća provodi se na temelju propisanih kriterija, kao što je analiza udjela muškaraca i žena u svakog kategoriji radnika; razlike u prosječnim platnim razredima muškaraca i žena; udio žena i muškaraca koji su nakon povratka s rodiljnog ili očinskog dopusta ostvarili kakvo povećanje plaće itd. 

Zaključno  

Budući da se implementacija Direktive u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo, prema navodima nadležnog ministarstva, očekuje najkasnije do kraja ove godine, zbog kratkog vremenskog prozora u kojem Direktiva neće biti implementirana, ne očekuje se razvitak široke sudske prakse na temu izravne primjene Direktive.  

Pravila iz Direktive svakako stižu u nacionalne propise te je u tom smislu iz perspektive upravljanja rizikom, ključno pitanje za poslodavce koliko su njihovi sustavi plaća objektivni, dokumentirani i obranjivi. 

Stoga je u ovom prijelaznom razdoblju jako važno započeti s pripremnim aktivnostima, kao što su definiranje i dokumentiranje kriterija za određivanje plaće, pregled postojećih sistematizacija radnih mjesta i opisa poslova, vrednovanje radnih mjesta i utvrđivanje postoje li razlike u plaćama za ista ili jednakovrijedna radna mjesta te mogu li se te razlike objektivno opravdati i sl., kako bi se pravodobno uskladili s budućim zahtjevima.  

Autorice: Vali Marszalek, ESG direktorica, Forvis Mazars i Martina Višnjić, odvjetnica, Odvjetničko društvo Kovačević Prpić Simeunović (KPS)