Ulaskom u 2026. godinu, cyber sigurnost postala je ključni stub digitalne transformacije. Ubrzano usvajanje umjetne inteligencije predstavlja najdublju promjenu od prelaska na cloud, uvodeći poremećaje ne samo kroz promjene poslovnih strategija već i kroz brzo promjenjivo regulatorno okruženje.
Da bi napredovale, organizacije moraju ugraditi cyber sigurnost u svoje inovacijske i implementacijske strategije, a istovremeno ostati agilne kako bi se prilagodile rastućim prijetnjama. One koje to učine zaštitit će svoju imovinu i steći konkurentsku prednost u digitalnoj ekonomiji.
The future of cyber security is not about choosing between security and innovation; it is about achieving both simultaneously. This means thoughtful planning, strategic investment and collaborative approaches that recognise cyber security as a shared responsibility.
Jan Matto Partner
U Evropskoj uniji, propisi poput DORA-e (Zakon o digitalnoj operativnoj otpornosti) ulaze u faze provedbe, dok se NIS2 propisi prenose u nacionalne okvire u državama članicama, s rokovima implementacije koji se protežu do ljeta 2026. Ova nejednaka implementacija i brza evolucija stvaraju i prilike i izazove za multinacionalne organizacije.
Nasuprot tome, u Sjedinjenim Američkim Državama, federalni pristup se više fokusirao na praćenje nego na stvaranje novih propisa. Zahtjevi za certifikaciju modela zrelosti cyber sigurnosti (CMMC) za izvođače radova Ministarstva odbrane su usvojeni, dok se inicijative poput okvira za otpornost kritične infrastrukture (CIR) nastavljaju razvijati. Na nivou država, pejzaž ostaje fragmentiran, sa 220 različitih cyber i mjera privatnosti u 38 država i 47 odvojenih zakona vezanih za vještačku inteligenciju u 23 države.
Ova regulatorna kompleksnost stvorila je ono što mnogi stručnjaci iz industrije opisuju kao teret i priliku. Iako mnogi novi propisi imaju za cilj da pomognu u poboljšanju otpornosti i kontinuiteta poslovanja, teret koji stvara usklađenost može biti i ogroman teret za već ograničene timove.
Kako mreža zahtjeva za usklađenost raste, organizacije koje primjenjuju pristup "kvačica" će se mučiti da žongliraju različitim zahtjevima i složenim područjima preklapanja. Da bi ostale isplative u svojim naporima za usklađenost, preduzeća bi trebala dati prioritet procjenama zasnovanim na riziku. Prošlogodišnji izvještaj detaljno opisuje kako pristupiti cyber sigurnosti zasnovanoj na riziku i ostaje vitalna strategija za timove za cyber sigurnost da daju prioritet i rješavaju rizike na način koji olakšava usklađenost, umjesto da pokušavaju da usklađenost olakša sigurnost.
_______________
Kako tehnološka površina i lanac snabdijevanja svake organizacije postaju sve složeniji, organizacije sa snažnim cyber pozicijama sve više profitiraju od reputacijskih prednosti i preferencija lanca snabdijevanja. Ovaj trend je posebno izražen na B2B tržištima, gdje zahtjevi za ponude (RFP) i tenderi sada rutinski uključuju značajne zahtjeve za cyber sigurnost, eliminišući iz razmatranja potencijalne dobavljače čije cyber mjere ne ispunjavaju propisani standard.
Složenost modernih lanaca snabdijevanja često ostavlja organizacije nesigurnim gdje se njihovi podaci nalaze ili kako se obrađuju, stvarajući ranjivosti, posebno jer vještačka inteligencija uvodi nove oblike dijeljenja podataka, dok digitalizacija naslijeđenih sistema proširuje površine za napad i zavisnosti. Svaka organizacija je sada odgovorna za cyber sigurnost u cijelom svom ekosistemu, što se ogleda u DORA i NIS2. Ova zajednička odgovornost potiče usvajanje sofisticiranih okvira za upravljanje rizicima trećih strana (TPRM), s alatima za praćenje koji ocjenjuju organizacije na osnovu cyber metrika, stvarajući novi pritisak na tržištu. Kompanije otkrivaju da njihova cyber zrelost direktno određuje njihovu sposobnost da dobiju ugovore, osiguraju partnerstva i održe povjerenje kupaca.
_______________
Umjetna inteligencija predstavlja i značajnu priliku i neviđeni rizik u trenutnom okruženju cyber sigurnosti. Većina organizacija brzo usvaja alate umjetne inteligencije radi povećanja efikasnosti, ali mnoge to čine bez adekvatnih okvira upravljanja ili razumijevanja povezanih rizika.
S defanzivne strane, umjetna inteligencija transformiše mogućnosti cyber sigurnosti u nekoliko ključnih područja:
Sistemi zasnovani na vještačkoj inteligenciji postaju sve sofisticiraniji u identifikovanju neobičnih obrazaca u mrežnom saobraćaju i ponašanju korisnika. Ovi sistemi mogu obrađivati ogromne količine podataka u realnom vremenu, identifikujući potencijalne prijetnje koje bi živim analitičarima bilo nemoguće otkriti.
Alati umjetne inteligencije pojednostavljuju procese odgovora na incidente automatizacijom početne trijaže, pružanjem interfejsa na prirodnom jeziku za sigurnosna istraživanja i generisanjem scenarija odgovora. Ova automatizacija omogućava sigurnosnim timovima da se fokusiraju na strateško razmišljanje višeg nivoa dok umjetna inteligencija obavlja rutinsku analizu.
Sistemi umjetne inteligencije sve su sposobniji za skeniranje koda u potrazi za sigurnosnim ranjivostima, pružanje povratnih informacija u stvarnom vremenu programerima i smanjenje vjerovatnoće da sigurnosni problemi dospiju u produkciju.
Međutim, ofanzivnije primjene umjetne inteligencije predstavljaju značajne izazove, čak i za cyber timove koji koriste umjetnu inteligenciju.
Umjetna inteligencija napadačima daje mogućnost automatizacije i personalizacije prijetnji u velikim razmjerima. Od trenutnog uočavanja ranjivosti do generisanja uvjerljivih phishing kampanja, rizici su posebno izraženi za netehničke timove.
Možda najznačajniji neposredni rizik dolazi od "sjene umjetne inteligencije", korištenja umjetne inteligencije koje se odvija bez organizacijskog nadzora ili upravljanja. Koncept "sjene IT-a" nije nov za timove za cyber sigurnost, ali sveprisutna upotreba umjetne inteligencije pogoršava prijetnju ovih neovlaštenih tehnologija. Zaposleni svakodnevno donose hiljade malih odluka uz pomoć umjetne inteligencije, često unoseći osjetljive podatke u sisteme bez razumijevanja implikacija.
Agentska umjetna inteligencija, sistemi dizajnirani da djeluju bez ljudske intervencije, mijenjaju cyber sigurnost. Iako obećavaju velika povećanja efikasnosti, ovi alati uvode rizike koje mnoge organizacije tek počinju shvatati.
Ključni izazovi s agentskom umjetnom inteligencijom leže u osiguravanju pravilne validacije unosa i održavanju smislenog ljudskog nadzora.
Iako se brzo razvija, regulacija umjetne inteligencije ostaje fragmentirana i u nastajanju. SAD promoviše inovacije uz minimalan nadzor, čak i propisujući upotrebu umjetne inteligencije u cyber sigurnosti, dok Zakon o umjetnoj inteligenciji EU, nasuprot tome, nudi širu, ograničavajuću regulaciju, iako se njen uticaj na cyber sigurnost još uvijek razvija. Ova regulatorna nesigurnost stvara izazove za organizacije koje žele odgovorno implementirati umjetnu inteligenciju, posebno kako tržište juri naprijed s umjetnom inteligencijom u središtu.
Da bi ostale otporne, organizacije ne smiju odgađati inovacije, već moraju usvojiti okvire upravljanja koji se razvijaju zajedno s regulacijom.
_______________
Iako kvantno računarstvo možda ne predstavlja neposrednu prijetnju većini organizacija, potencijalni uticaj je toliko značajan da pripreme moraju početi sada.
Kvantna prijetnja djeluje u drugačijem vremenskom okviru od tradicionalnih cyber rizika. Dok kvantni računari sposobni za probijanje trenutne enkripcije mogu biti godinama udaljeni, protivnici već koriste taktiku „ukradi sada, dešifriraj kasnije“. Organizacije bi trebale početi prelaziti na algoritme kvantne enkripcije prije nego što prijetnja postane akutna, a Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST) već objavljuje alate i smjernice za podršku ovoj promjeni. Iako se može činiti dalekim, organizacije mogu i trebaju započeti kvantnu pripremu sada sa sljedećim koracima:
_______________
Princip „smeće unutra, smeće van“ treba se riješiti hitnije nego ikad, jer odluke vođene umjetnom inteligencijom oslanjaju se na visokokvalitetne podatke, što posljedično čini upravljanje ključnim za cyber sigurnost. Loše upravljanje podacima stvara kaskadne rizike koji daleko prevazilaze tradicionalne probleme zaštite podataka. Tokom incidenata, organizacije često otkrivaju prethodno nepoznate podatke pohranjene na nenadgledanim lokacijama s nejasnim kontrolama pristupa.
Ovaj nedostatak vidljivosti ne samo da stvara nepoznate površine za napad, podaci koji nisu pravilno katalogizirani ne mogu se adekvatno zaštititi, već može stvoriti i rizik usklađenosti.
Kako dijeljenje podataka postaje sve složenije, upravljanje rizicima s trećim stranama (TPRM) postalo je ključna briga u cyber okruženju. Višeslojni lanci snabdijevanja često prikrivaju način na koji se podaci obrađuju i štite, povećavajući izloženost. Učinkovit TPRM zahtijeva nekoliko ključnih komponenti:
Organizacije koje žele poboljšati upravljanje podacima trebale bi početi s praktičnim vježbama, a ne s apstraktnim razvojem politika. Razgovori o kontinuitetu poslovanja mogu početi jednostavno, od strane lidera, tehničkih i netehničkih, postavljajući pitanja poput: „Šta se dešava ako vaš telefon i računar ne rade?“, i razviti se u sofisticiranije dijaloge o zavisnostima podataka i zahtjevima zaštite. Ovaj konverzacijski pristup trebao bi se proširiti i na službene politike: cyber timovi moraju osigurati da su politike dovoljno jednostavne da ih netehnički korisnici mogu slijediti, dok edukacija i partnerstvo omogućavaju radnoj snazi da ih se pridržava i opremaju timove za upravljanje poslovnim znanjem potrebnim za dizajniranje efikasnih mjera.
Uravnoteženje sigurnosti podataka s omogućavanjem poslovanja ostaje ključni izazov upravljanja. Previše stroge politike često dovode do rizičnih zaobilaznih rješenja i zatamnjenja IT-a, dok najefikasniji pristup kombinuje tehničke kontrole s kulturnim inicijativama. Blisko partnerstvo s poslovnim jedinicama potiče međusobno razumijevanje, a kompenzacijske kontrole poput praćenja informišu cyber timove o ponašanju korisnika.
_______________
Radna snaga u oblasti cyber sigurnosti suočava se s neviđenim izazovima kako se oblast brzo razvija, a jaz u vještinama se povećava. Organizacijama su potrebni profesionalci koji razumiju i tradicionalne principe sigurnosti i nove tehnologije, ali takva stručnost je sve rjeđa i skuplja. Uloga glavnog službenika za sigurnost informacija (CISO) značajno se razvila, a od CISO-a se sada očekuje da djeluju kao poslovni lideri, a ne kao tehnički stručnjaci, preuzimajući usklađenost s propisima, izvještavanje upravnog odbora i strateško planiranje.
Ova promjena odražava prelazak cyber sigurnosti iz tehničke funkcije u pokretač poslovanja. Naknade za CISO-e su u skladu s tim porasle, ali nedostatak kandidata s tehničkom stručnošću i poslovnom oštroumnošću ostaje glavni izazov. Mnoge organizacije se okreću virtualnim CISO-ima kako bi popunile praznine i pružile šire iskustvo.
Jedan od najznačajnijih izazova u pogledu radne snage je pronalazak profesionalaca koji mogu i inovirati i upravljati, posebno u organizacijama srednje veličine. Brzi tempo promjena zahtijeva da stručnjaci za cyber sigurnost kontinuirano uče nove tehnologije, a istovremeno održavaju ključno znanje o sigurnosti. Ovaj izazov je najakutniji u oblastima poput vještačke inteligencije i kvantnog računarstva, gdje presjek napredne tehnologije i sigurnosti stvara složene zahtjeve koje malo ko u potpunosti razumije. Da bi premostile ovaj jaz, mnoge organizacije se okreću pouzdanim savjetnicima i konsultantima koji će voditi strategiju i implementaciju zajedno sa internim timovima.
Tradicionalni pristup zapošljavanja pojedinačnih stručnjaka za cyber sigurnost postaje neodrživ jer konkurencija dovodi do povećanja naknada koje mnoge organizacije ne mogu dostići, dok brzi tempo promjena otežava internim timovima da ostanu u toku s aktuelnim događajima. Automatizacija i vještačka inteligencija pomažu cyber timovima da se prošire, ali modeli zajedničkih usluga su sve češći - posebno u spajanjima i akvizicijama, gdje matične kompanije ili investicione firme pružaju mogućnosti za kompanije u portfoliju. Vanjska partnerstva također dodaju vrijednost, nudeći implementacije najboljih praksi i popunjavajući praznine u stručnosti ekonomičnije od zapošljavanja.
_______________
Organizacije prelaze granice pukih tehničkih metrika kako bi procijenile efikasnost cyber sigurnosti kroz poslovni uticaj, posmatrajući dostignuća poput izbjegnutih poremećaja i prihoda omogućenih snažnom sigurnošću. Ova promjena je ključna za osiguranje finansiranja i demonstraciju povrata ulaganja.
Širenje prijetnji i složenost modernih tehnoloških okruženja mogu učiniti da se cyber sigurnost osjeća kao stalno rastući centar troškova, ali vodeće organizacije je preoblikuju u stratešku investiciju. Mnogi sada prepoznaju konkurentsku prednost jakih cyber praksi, koje su postale ključni diferencijator na B2B tržištima gdje kupci procjenjuju sigurnost dobavljača kao dio vlastitog upravljanja rizicima. Pritisci na usklađenost i incidenti visokog profila pokreću ovaj fokus, a cyber timovi koji mogu kvantificirati i komunicirati vrijednost otpornosti otključavaju daleko veću podršku.
Osim kupaca, osiguravatelji i finansijske institucije također uključuju cyber spremnost u svoje procjene, nudeći jasne finansijske podsticaje za jake sigurnosne programe.
Najuspješnije organizacije prelaze granice tradicionalnih sigurnosnih metrika i fokusiraju se na mjerenje uspjeha na načine koji su direktno povezani s poslovnim rezultatima i vrijednošću za zainteresovane strane. To uključuje:
Organizacije koje ulažu u proaktivne mjere cyber sigurnosti dosljedno pokazuju bolje rezultate od onih koje primjenjuju reaktivne pristupe. Međutim, s ograničenim resursima čak i u najvećim organizacijama, sljedeći fokusi ulaganja mogu pomoći u optimizaciji povrata ulaganja i minimiziranju rizika:
_______________
Gledajući unaprijed u 2026. i kasnije, istinska cyber otpornost će se proširiti izvan tradicionalnih sigurnosnih mjera. Sigurnost po dizajnu će se premjestiti iz najbolje prakse u poslovnu neophodnost, a od organizacija se očekuje da pokažu regulatorima, kupcima i osiguravateljima da je sigurnost bila sastavni dio od samog početka, a ne da je dodata kasnije. Ovo će biti posebno važno za nove tehnologije poput umjetne inteligencije, gdje izbori dizajna mogu otkriti sigurnosne implikacije tek kada sistemi budu u produkciji. Organizacije koje zanemaruju ove principe rizikuju nedostatke u efikasnosti, prijemu na tržištu i usklađenosti.
Tempo promjena će također zahtijevati okvire upravljanja koji se brzo prilagođavaju, a istovremeno održavaju osnovne principe. Otporne organizacije će graditi strukture koje rade preko granica, kontinuirano uče i predviđaju nove prijetnje.
Kako se situacija ubrzava, najotpornije će se fokusirati na tehnološki agnostičke sposobnosti, uključujući usvajanje pristupa zasnovanih na riziku, stvaranje neutralnih arhitektura dobavljača i razvoj vještina radne snage koje prevazilaze specifične alate.
“The most resilient organisations focus on governance strategies that allow them to scale rapidly. They need to be able to accommodate new technologies and business models without requiring complete framework overhauls.”
– Paul Truitt, Partner, Forvis Mazars US
Otpornost u 2026. godini zahtijevat će od preduzeća da razmišljaju izvan vlastitih granica kako bi razmotrili sigurnost cijelog svog poslovnog ekosistema. To uključuje ne samo tradicionalne partnere u lancu snabdijevanja, već i dobavljače tehnologije, pružatelje usluga, pa čak i konkurente u aranžmanima zajedničke infrastrukture.
_______________
Cyber sigurnost u 2026. godini predstavljat će i neviđene izazove i izvanredne prilike. Organizacije koje strateški pristupaju ovim izazovima, odnosno prihvatanjem novih tehnologija uz održavanje snažnog upravljanja, ulaganjem u ljude i kapacitete uz korištenje automatizacije i posmatranjem sigurnosti kao poslovnog pokretača, a ne ograničenja, imat će značajne konkurentske prednosti.
Put naprijed zahtijeva nekoliko ključnih obaveza:
Organizacije koje napreduju neće gledati na cyber sigurnost kao ograničenje, već kao ključni pokretač inovacija. Ugrađivanjem sigurnosti u svoj DNK, mogu iskoristiti nove tehnologije uz održavanje povjerenja stakeholdera. Gledajući u 2026. godinu i dalje, uspjeh će zavisiti od pripreme danas, izgradnje kapaciteta, partnerstava i upravljanja potrebnih za snalaženje u složenom, promjenjivom okruženju prijetnji, kao i iskorištavanje novih prilika.
Ova web stranica koristi kolačiće.
Neki od ovih kolačića su potrebni, dok nam drugi pomažu u analizi prometa, oglašavanju i prilagodbi korisničkog iskustva za posjetioca.
Više o kolačićima pročitajte u našoj Politici privatnosti.
Ova web stranica ne može pravilno funkcionisati bez ovih kolačića.
Analitički kolačići pomažu nam poboljšati našu web stranicu prikupljanjem podataka o njenoj upotrebi.
Koristimo marketinške kolačiće kako bi povećali relevantnost naših reklamnih kampanja.
