Poreska kontrola transfernih cena – iz ugla poreskih inspektora

U susret još jednom roku za predaju dokumentacije o transfernim cenama, ova tema ponovo dolazi u fokus stručne javnosti, pogotovo kako su kontrole transfernih cena u Srbiji uveliko počele.

Ovog puta, a kako smo u martu održali veliki webinar na kome su nam gosti bili predstavnici poreske uprave, ovoj temi ćemo pristupiti iz nešto drugačijeg ugla – iz perspektive poreskih inspektora, sa ciljem da bolje razumemo najčešća pitanja iz prakse: kako inspektori procenjuju kvalitet dokumentacije, koji signali povećavaju rizik za detaljniju kontrolu i kako se kompanije mogu bolje pripremiti.

Ono što Srbiju izdvaja u odnosu na zemlje regiona jeste obaveza podnošenja dokumentacije svake godine. Time poreska uprava raspolaže značajnom bazom podataka, što otvara pitanje: da li se analiza vrši po principu jedne godine ili kroz duži vremenski period?

Prema dosadašnjem iskustvu, u Srbiji se najčešće primenjuje tzv. stand-alone pristup, odnosno analiza po pojedinačnoj godini. Za razliku od toga, u nekim zemljama regiona, poput Slovenije, praksa je da se posmatra period od tri do pet godina, kako bi se dobila realnija slika transfernih politika kompanije. Upravo zbog toga, doslednost u primeni odabranih metoda jeste jedno od ključnih polja na koja svojim klijentima skrećem pažnju. Promene iz godine u godinu nisu nemoguće, ali zahtevaju pažljivo obrazloženje (promena poslovnog modela recimo) i jasnu dokumentovanost.

Iako je jasno da Poreska uprava treba da doda dodatni fokus na veće uključivanje u edukaciju poreskih obveznika (održavanjem seminara i davanjem smernica), odgovornost za dokumentaciju koja je kompletna i argumentovana ostaje na kompanijama: očekuje se da dokumentacija bude prilagođena konkretnom poslovnom modelu, transakcijama i rizicima, a ne zasnovana na generičkim opisima.

Najčešći nedostaci koje inspektori uočavaju u dokumentaciji

  • Preobimna dokumentacija: Poreski inspektori pominju slučajeve dokumentacije  od preko  700 strana; prema njihovim rečima, u ovakvim slučajevima se postavlja pitanje da li je cilj transparentnost ili prikrivanje stvarnog stanja, te usled toga,  kontrola automatski postaje detaljnija i rigoroznija.
  • Nedovoljno jasno obrazložen metod: Dokumentacija ne objašnjava jasno koja je metoda primenjena niti do kakvog zaključka analiza dovodi.
  • Neusaglašeni ili nedostajući ugovori: Izostanak pisanih ugovora ili ugovori koji ne odražavaju stvarni tok transakcija predstavljaju čest osnov za proširenje kontrole, posebno kod materijalnih transakcija.
  • Neusaglašenost sa finansijskim izveštajima: razlike između pokazatelja profitabilnosti prikazanih u dokumentaciji i u javno objavljenim finansijskim izveštajima zahtevaju dodatna objašnjenja i često vode u korekcije transfernih cena u kontroli.

U praksi, kvalitetna dokumentacija mora biti potpuna, jasno strukturirana i mora obuhvatiti sve relevantne transakcije. Takođe je važno da se jasno identifikuje struktura grupe i odnosi između povezanih lica.

Zanimljivo je da poreski inspektori ističu da sve češće prepoznaju dokumentaciju generisanu automatski putem AI alata. Takvi izveštaji se često smatraju rizičnim – dok automatizacija može pomoći u pripremi nacrta, dokumentacija svakako mora da bude precizna, interno proverena i usaglašena sa dostupnim dokazima (ugovori, obračuni, računi), kako bi se izbegli generički opisi i nekonzistentnosti.

Profili obveznika koji češće ulaze u selekciju na osnovu analize rizika

  • Kompanije koje posluju sa gubitkom.
  • Kompanije sa profitnim maržama ispod proseka za datu delatnost.
  • Kompanije koje menjaju poslovni model ili sprovode reorganizacije.
  • Kompanije sa značajnim transakcijama sa povezanim licima, posebno u oblasti usluga i nematerijalne imovine.

Za kraj, preporuka poreskih inspektora jeste pre svega detaljna priprema dokumentacije i transparentnost, jer oni pružaju najveću izvesnost u postupku poreske kontrole.

Dodatna preporuka sa moje strane bi bila da zaposleni u okviru lokalnog društva međunarodne grupacije postavljaju pitanja maticama i budu upućeni u to kako je postavljena politika transfernih cena, kakav je metod odbrane korišćen u drugim zemljama, te da insistiraju na usklađenosti ugovora, faktura i primenjenih metoda sa lokalnim poreskim pravilima kako bi bili spremni u slučaju poreske kontrole.

Kontakt