Stručnost o održivosti u upravnom odboru: korak dalje od formalnosti

Upravljanje je ključni stup većine okvira za održivost (Task Force on Climate-Related Financial Disclosures – TCFD; Task Force on Nature-Related Financial Disclosures – TNFD) ili standarda (Europski standardi za izvještavanje o održivosti – ESRS; IFRS standardi za otkrivanje podataka o održivosti – SDS). Jedan od implicitnih zahtjeva ovih okvira i standarda jest da direktori steknu nova znanja i razviju stručnost vezanu uz klimu ili održivost. Međutim, često se stjecanje vještina pretvori u formalnost, gdje se posjedovanje certifikata o prisustvu na treningu za održivost ili klimu smatra dovoljnim. U ovom članku nastojimo odgovoriti na sljedeća pitanja: što znači imati stručnost u području održivosti za poslovnog lidera? Koja vrsta stručnosti o održivosti je potrebna u upravnom odboru? 

Stručnost o održivosti i klimi: implicitni zahtjev 

Ključna značajka standarda i okvira za klimu i održivost je snažan naglasak na transparentnost i otkrivanje podataka. Iako nema eksplicitnog zahtjeva da vodstvo posjeduje određenu razinu vještina i stručnosti o temama održivosti, postoje zahtjevi za otkrivanjem: 

  • „na koji način tijelo ili pojedinac određuje jesu li dostupne ili će se razviti odgovarajuće vještine i kompetencije za nadzor strategija osmišljenih za odgovor na rizike i prilike vezane uz održivost” (IFRS S1, stavak 27 ii), 
  • „kako tijelo ili pojedinac uzima u obzir rizike i prilike vezane uz održivost pri nadzoru strategije subjekta, donošenju odluka o većim transakcijama te upravljanju rizicima i povezanim politikama, uključujući razmatranje kompromisa povezanih s tim rizicima i prilikama” (IFRS S1, stavak 27 iv), 
  • „stručnosti i vještina upravnog, menadžerskog i nadzornog tijela vezano uz pitanja održivosti ili pristup takvoj stručnosti i vještinama” (ESRS 2, stavak 20 c), 
  • „jesu li i kako su metrike uspješnosti povezane s održivošću uzete u obzir kao kriteriji uspješnosti ili uključene u politike nagrađivanja” (ESRS 2, stavak 29 c). 

Stoga, uprava mora imati dovoljno znanja i stručnosti kako bi odredila koje su vještine vezane uz održivost potrebne unutar tvrtke, razumjela kako održivost može utjecati na poslovni model i strategiju organizacije te razmotrila kako se uspješnost u području održivosti mjeri i povezuje s politikama nagrađivanja. 

Igranje uloge „đavoljeg odvjetnika” u pitanjima rizika i prilika vezanih uz održivost 

Kako su naveli Taylor III i Kay (2011, str. 224-225), „Najvažnija uloga upravnog odbora u kontekstu upravljanja rizicima jest djelovati kao đavolji odvjetnik… propitujući pretpostavke menadžera rizika i zamišljajući nepovoljne scenarije. Stručni direktori poboljšali bi ovu istraživačku, pesimističku ulogu jer intuitivno znaju postavljati prava pitanja.” [1] 

Možete li kao direktor preuzeti ulogu đavoljeg odvjetnika za jedno ili više pitanja vezanih uz klimu i održivost? Smatramo da je ovo ključno pitanje koje lideri trebaju postaviti sami sebi kada procjenjuju svoju stručnost o klimi i održivosti. Imati direktora koji je stručnjak za održivost ili klimu osigurava sposobnost propitivanja stavova drugih u vezi s pitanjima održivosti. Međutim, još je korisnije ako nekoliko direktora može igrati ovu ulogu, budući da ni direktori nisu imuni na grupno mišljenje. Prema teoriji grupnog mišljenja koju je razvio Janis Irving, članovi grupe mogu pretjerano cijeniti harmoniju grupe, stvarajući kulturu u kojoj se prijedlozi lidera prihvaćaju bez kritičkog promišljanja. Na kraju, „rezultati mogu biti razarajući: iskrivljena percepcija stvarnosti, pretjerani optimizam koji dovodi do brzopletih i nepromišljenih politika te zanemarivanje etičkih pitanja” (Hart, 1991, str. 247) [2]. Grupno mišljenje u upravnom odboru može dovesti do toga da se rizici povezani s održivošću znatno zanemare ili podcijene. Kako bi se to spriječilo, preporučuje se „formalizirati ulogu đavoljeg odvjetnika i rotirati ovu poziciju među članovima grupe na svakom sastanku.“ [3] Imati nekoliko članova uprave s dovoljno znanja o održivosti da propituju kolektivna mišljenja donosi značajne koristi. 

Direktori se imenuju zbog bogatstva znanja i iskustva (financije, operacije, strategija ili održivost) koje donose vrijednost tvrtki. Svaki direktor posjeduje jedinstvene vještine koje pridonose upravnom odboru. Međutim, održivost ne bi trebala biti odvojena funkcija izolirana od ostatka poslovanja. Današnji trend pokazuje da održivost prožima mnoge poslovne aspekte (operacije, strategiju, financije, logistiku, marketing itd.). Važno je širiti znanje o održivosti kroz sve poslovne funkcije, s direktorima koji predvode primjerom. Ako je osnovna stručnost direktora u financijama, ključno je da razumije kako održivost može utjecati na financijsku izvedbu i poziciju tvrtke. 

Raznolikost stručnosti o održivosti i raznolikost u upravnom odboru 

Održivost je široka tema, često prikazana kroz koncept ESG (okoliš, društvo i upravljanje). Teme uključuju klimatske promjene, prirodu i bioraznolikost, zagađenje, ljudska prava, lokalne zajednice, raznolikost i uključivost, rodni jaz u plaćama itd. Međutim, samo određeni broj tih tema obično se smatra materijalnim, odnosno ključnim za poslovanje i dionike. Omogućavanje rasprava o ključnim temama održivosti među članovima upravnog odbora poboljšava upravljanje rizicima i potiče strateške uvide. 

Mnoge su teme održivosti međusobno povezane. Na primjer, krčenje šuma utječe na klimatske promjene jer stabla apsorbiraju ugljik, ali očuvanje šuma također uključuje rad s lokalnim zajednicama, poput australskih autohtonih naroda. Razvijanjem holističkog pristupa održivosti, upravljačka tijela mogu povećati učinkovitost strategije održivosti rješavanjem povezanih problema istovremeno te poboljšati analizu rizika prepoznavanjem sustavnih rizika. Jedan od načina postizanja tog cilja jest opremanje svakog člana upravnog odbora osnovnim znanjem o svim materijalnim temama održivosti za organizaciju. Tako bi direktori mogli bolje razumjeti međusobne veze i holistički pristupiti strategijama, rizicima i prilikama održivosti. 

Neka akademska istraživanja ističu kako raznolikost iskustava ima pozitivan učinak na održivost. Primjerice, britanske tvrtke s ne računovodstvenom stručnjakinjom u odboru za reviziju imaju bolje izvještavanje o emisijama ugljika. [4] Francuske tvrtke s inozemnim direktorima pokazuju bolje rezultate u emisijama i izvještavanju o ugljičnom otisku.[5] Raznolikost nije samo tema održivosti na radaru odbora već bi trebala biti i reflektirana u njegovom sastavu kako bi se bolje suočavali s izazovima održivosti. 

[1] Taylor III, P. L., & Kay, H. L. (2010). A green board as a climate-change imperative: Appointing a climate-change expert to the audit committee. U. Balt. J. Envtl. L., 18, 215. 

[2] Paul’t Hart. (1991). Irving L. Janis’ victims of groupthink. Political Psychology, 247-278. 

[3] O’Connor, M. A. (2002). The Enron board: The perils of groupthink. U. Cin. L. Rev., 71, 1233 as cited in Taylor III, P. L., & Kay, H. L. (2010). A green board as a climate-change imperative: Appointing a climate-change expert to the audit committee. U. Balt. J. Envtl. L., 18, 215. 

[4] Abbasi, K., Alam, A., Bhuiyan, M. B. U., & Islam, M. T. (2024). Does female director expertise on audit committees matter for carbon disclosures? Evidence from the United Kingdom. Journal of International Accounting, Auditing and Taxation, 55, 100618. 

[5] Mardini, G. H., & Elleuch Lahyani, F. (2022). Impact of foreign directors on carbon emissions performance and disclosure: empirical evidence from France. Sustainability Accounting, Management and Policy Journal, 13(1), 221-246. 

Kontakt